недеља, 27. фебруар 2011.

Samo za taj osjećaj!!

 
 Michael Brown:
S moćnim iskustvom svjesnosti sadašnjeg trenutka prvi put sam se
upoznao 1996. godine u sauni američkih Indijanaca u Tucsonu u Arizoni,
zahvaljujući vodstvu vrača, pripadnika plemena Yaqui. Mislim da nikada neću
zaboraviti ono što sam osjećao tijekom prvih nekoliko trenutaka kad sam
izišao iz saune, nakon što sam prvi put u životu dva sata proveo okružen
vrućinom, parom, bubnjanjem, pjevanjem i molitvom. Prvi put u svome
životu uistinu sam imao osjećaj da svaki djelić mojeg tijela pulsira životom.
Kao da sam se ponovno rodio, zapravo, kao da sam se rodio upravo u tom
trenutku. Toga sam trenutka prvi put okusio što uistinu znači živjeti.
Spoznao sam da do tog trenutka zapravo i nisam živio svoj život, nego se on
odvijao sam od sebe. Tada još nisam uspio shvatiti potpuno značenje toga
iskustva. Bio sam svjestan samo jednog: da prvi put mogu osjetiti krv kako
mi teče žilama, dah koji mi prolazi kroz pluća, ritam vlastita srca i prisutnost
vlastitog Unutrašnjeg Bića koje poskakuje od radosti i zahvalnosti.
Drugi susret s dubokom svjesnošću sadašnjeg trenutka doživio sam
nekoliko mjeseci kasnije, popivši čaj od kaktusa pejotla. Pejotl se smatra
jednom od najalkalnijih tvari na planetu. Američki Indijanci koji u svojim
obredima Crkve američkih Indijanaca tu biljku koriste kao sveti sakrament,
o njoj govore kao o »lijeku«. Nakon što sam popio »lijek« doživio sam jaku
unutarnju nelagodu i mučninu, što je trajalo sat vremena, a nakon toga mi se
činilo da sam se probudio iz dubokog i mračnog sna, doživjevši iskustvo
potpune svjesnosti sadašnjeg trenutka. Osjećao sam se potpunim. Osjećao sam
se cjelovitim. Bio sam fizički posve prisutan, um mi je bio bistar, emocije
uravnotežene, a duhovno sam bio povezan s vlastitim Bićem. Tijekom tog
iskustva osjećao sam se sposoban osjetiti svoju Unutarnju prisutnost i
komunicirati s njom, kao da sam se upoznao s najdragocjenijim dijelom
vlastita Bića kojeg su mi sve do tog trenutka skrivale beskonačne smetnje
vanjskoga života.
Tijekom tog iskustva uspio sam, metaforički govoreći, zakoračiti kroz
koprenu. Na drugoj strani iskusio sam da je sveukupnost života povezana
istom bliskom, inteligentnom Prisutnošću. Uvidio sam da nam je istinska,
svjetlosna ljepota prirodnoga svijeta ovog planeta skrivena zbog naše
zaokupljenosti vremenom. U tome sam trenutku također postao 
svjestan da je moja bolest nastala zbog toga što je moje tijelo
činilo sve što je bilo u njegovoj moći da me prizove svijesti, jer sam
nesvjesno rasipao pažnju na izmišljenu mrežu vremena i vezao se za nju. U
tom novom stanju svijesti bol nisam doživio kao neprijatelja, nego kao
prijatelja i pomoćnika koji me poslušno priziva da se vratim Sadašnjem
trenutku vlastitog životnog iskustva.
Shodno tome, prihvatio sam ideju da je najveličanstvenije putovanje u koje
se mogu upustiti usmjeravanje vlastitog iskustva prema postizanju trajnog
stanja posvemašnje svjesnosti sadašnjeg trenutka.
                                                                


Verovatno ste i vi nekom prilikom, u nekom posebnom trenutku, možda sa nekom posebnom osobom  ili osobama doživeli takva osećanja. Momente u kojima ako bog postoji, pa, vi ste bog. 
Kako vam zvuči dostizanje stalnog stanja takve jednote sa životom kao primarni životni cilj i smisao? Meni zvuči sasvim u redu.:D 
Tako da ću, kad god nadjem vremena, da ovde ostavljam neka obaveštenja kako napredujem na svom putu.

"Life is the dancer and you are the dance." - Eckhart Tolle

Нема коментара:

Постави коментар