недеља, 27. фебруар 2011.

Možete li da čujete planinski potok?

Učitelj zena je išao sa svojim sledbenikom planinskom stazom. Kada su se približili starom drvetu kedra, seli su ispod njega da obeduju. Nakon obroka, sledbenik, mladi monah koji još nije bio pronašao ključ
za misteriju zena, prekinuo je tišinu pitajući Učitelja: „Kako da dostignemstanje zena?“
On je, naravno, pitao kako da postigne stanje svijesti karakteristično za zen. Učiteljje ostao nem. Skoro pet minuta sledbenik je nestrpljivo čekao odgovor.
Upravo se spremao dapostavi još jedno pitanje kada je Učitelj iznenada progovorio. „Čuješ li planinski potočić?“Sledbenik nije bio svijestan nikakvog planinskog potoka. Bio je previše zauzet svojim razmišljanjem o značenju zena. Sada, kada je počeo da čuje zvuk, njegov bučni um se povukao.U početku nije mogao da čuje ništa. Potom je njegovo razmišljanje ustupilo mesto intenzivnoj budnosti, i onda je čuo jedva čujan žubor potoka u daljini. „Da, sada ga čujem“, odgovorio je.
Učitelj je podigao prst i sa pogledom koji je istovremeno bio i žestok i nežan rekao: „Počni odatle.“ Sledbenik je bio zaprepašćen. To je bio njegov prvi satori trenutak prosvetljenja. Znao ješta je zen, a da nije ni znao šta je to što zna.Nastavili su put u tišini. Sledbenik je bio iznenađen živošću sveta oko sebe. Sve je doživljavao,kao prvi put.
Postepeno, počeo je ponovo da razmišlja. Budnost je zatrpana mentalnom bukom iubrzo je imao drugo pitanje. „Učitelju“, rekao je, „nešto sam razmišljao. Šta biste rekli da nisam bio u stanju da čujem potočić?“

Učitelj je zastao, pogledao ga, podigao prst i rekao: „Počni odatle.“

Нема коментара:

Постави коментар