недеља, 27. фебруар 2011.

Možete li da čujete planinski potok?

Učitelj zena je išao sa svojim sledbenikom planinskom stazom. Kada su se približili starom drvetu kedra, seli su ispod njega da obeduju. Nakon obroka, sledbenik, mladi monah koji još nije bio pronašao ključ
za misteriju zena, prekinuo je tišinu pitajući Učitelja: „Kako da dostignemstanje zena?“
On je, naravno, pitao kako da postigne stanje svijesti karakteristično za zen. Učiteljje ostao nem. Skoro pet minuta sledbenik je nestrpljivo čekao odgovor.
Upravo se spremao dapostavi još jedno pitanje kada je Učitelj iznenada progovorio. „Čuješ li planinski potočić?“Sledbenik nije bio svijestan nikakvog planinskog potoka. Bio je previše zauzet svojim razmišljanjem o značenju zena. Sada, kada je počeo da čuje zvuk, njegov bučni um se povukao.U početku nije mogao da čuje ništa. Potom je njegovo razmišljanje ustupilo mesto intenzivnoj budnosti, i onda je čuo jedva čujan žubor potoka u daljini. „Da, sada ga čujem“, odgovorio je.
Učitelj je podigao prst i sa pogledom koji je istovremeno bio i žestok i nežan rekao: „Počni odatle.“ Sledbenik je bio zaprepašćen. To je bio njegov prvi satori trenutak prosvetljenja. Znao ješta je zen, a da nije ni znao šta je to što zna.Nastavili su put u tišini. Sledbenik je bio iznenađen živošću sveta oko sebe. Sve je doživljavao,kao prvi put.
Postepeno, počeo je ponovo da razmišlja. Budnost je zatrpana mentalnom bukom iubrzo je imao drugo pitanje. „Učitelju“, rekao je, „nešto sam razmišljao. Šta biste rekli da nisam bio u stanju da čujem potočić?“

Učitelj je zastao, pogledao ga, podigao prst i rekao: „Počni odatle.“

rekli su...

I never think of the future.  It comes soon enough.  ~Albert Einstein

No man is rich enough to buy back his past.  ~Oscar Wilde

 
Nothing is worth more than this day.  ~Johann Wolfgang von Goethe

With the past, I have nothing to do; nor with the future.  I live now.  ~Ralph Waldo Emerson

Children have neither past nor future; they enjoy the present, which very few of us do.  ~Jean de la Bruyere

When one door closes another door opens; but we so often look so long and so regretfully upon the closed door, that we do not see the ones which open for us.  ~Alexander Graham Bell

Don't let the past steal your present.  ~Terri Guillemets


You can clutch the past so tightly to your chest that it leaves your arms too full to embrace the present.  ~Jan Glidewell

We seem to be going through a period of nostalgia, and everyone seems to think yesterday was better than today.  I don't think it was, and I would advise you not to wait ten years before admitting today was great.  If you're hung up on nostalgia, pretend today is yesterday and just go out and have one hell of a time.  ~Art Buchwald

No yesterdays are ever wasted for those who give themselves to today.  ~Brendan Francis


People are always asking about the good old days.  I say, why don't you say the good now days?  ~Robert M. Young

Life lived for tomorrow will always be just a day away from being realized.  ~Leo Buscaglia

 I have realized that the past and future are real illusions, that they exist in the present, which is what there is and all there is.  ~Alan Watts

Yesterday is history.  Tomorrow is a mystery.  And today?  Today is a gift.  That's why we call it the present.  ~Babatunde Olatunji

The future is no place to place your better days.  ~Dave Matthews

The future is always beginning now.  ~Mark Strand,

In today already walks tomorrow.  ~Friedrich von Schiller

One of the most tragic things I know about human nature is that all of us tend to put off living.  We are all dreaming of some magical rose garden over the horizon - instead of enjoying the roses that are blooming outside our windows today.  ~Dale Carnegie  
 
If you wait for tomorrow, tomorrow comes.  If you don't wait for tomorrow, tomorrow comes.  ~Senegalese Proverb

Don't let yesterday use up too much of today.  ~Cherokee Indian Proverb



Ha, kad ovakvi mozgovi ovo govore, ko smo ti i ja druže moj kafanski da im se protivimo..:D

Samo za taj osjećaj!!

 
 Michael Brown:
S moćnim iskustvom svjesnosti sadašnjeg trenutka prvi put sam se
upoznao 1996. godine u sauni američkih Indijanaca u Tucsonu u Arizoni,
zahvaljujući vodstvu vrača, pripadnika plemena Yaqui. Mislim da nikada neću
zaboraviti ono što sam osjećao tijekom prvih nekoliko trenutaka kad sam
izišao iz saune, nakon što sam prvi put u životu dva sata proveo okružen
vrućinom, parom, bubnjanjem, pjevanjem i molitvom. Prvi put u svome
životu uistinu sam imao osjećaj da svaki djelić mojeg tijela pulsira životom.
Kao da sam se ponovno rodio, zapravo, kao da sam se rodio upravo u tom
trenutku. Toga sam trenutka prvi put okusio što uistinu znači živjeti.
Spoznao sam da do tog trenutka zapravo i nisam živio svoj život, nego se on
odvijao sam od sebe. Tada još nisam uspio shvatiti potpuno značenje toga
iskustva. Bio sam svjestan samo jednog: da prvi put mogu osjetiti krv kako
mi teče žilama, dah koji mi prolazi kroz pluća, ritam vlastita srca i prisutnost
vlastitog Unutrašnjeg Bića koje poskakuje od radosti i zahvalnosti.
Drugi susret s dubokom svjesnošću sadašnjeg trenutka doživio sam
nekoliko mjeseci kasnije, popivši čaj od kaktusa pejotla. Pejotl se smatra
jednom od najalkalnijih tvari na planetu. Američki Indijanci koji u svojim
obredima Crkve američkih Indijanaca tu biljku koriste kao sveti sakrament,
o njoj govore kao o »lijeku«. Nakon što sam popio »lijek« doživio sam jaku
unutarnju nelagodu i mučninu, što je trajalo sat vremena, a nakon toga mi se
činilo da sam se probudio iz dubokog i mračnog sna, doživjevši iskustvo
potpune svjesnosti sadašnjeg trenutka. Osjećao sam se potpunim. Osjećao sam
se cjelovitim. Bio sam fizički posve prisutan, um mi je bio bistar, emocije
uravnotežene, a duhovno sam bio povezan s vlastitim Bićem. Tijekom tog
iskustva osjećao sam se sposoban osjetiti svoju Unutarnju prisutnost i
komunicirati s njom, kao da sam se upoznao s najdragocjenijim dijelom
vlastita Bića kojeg su mi sve do tog trenutka skrivale beskonačne smetnje
vanjskoga života.
Tijekom tog iskustva uspio sam, metaforički govoreći, zakoračiti kroz
koprenu. Na drugoj strani iskusio sam da je sveukupnost života povezana
istom bliskom, inteligentnom Prisutnošću. Uvidio sam da nam je istinska,
svjetlosna ljepota prirodnoga svijeta ovog planeta skrivena zbog naše
zaokupljenosti vremenom. U tome sam trenutku također postao 
svjestan da je moja bolest nastala zbog toga što je moje tijelo
činilo sve što je bilo u njegovoj moći da me prizove svijesti, jer sam
nesvjesno rasipao pažnju na izmišljenu mrežu vremena i vezao se za nju. U
tom novom stanju svijesti bol nisam doživio kao neprijatelja, nego kao
prijatelja i pomoćnika koji me poslušno priziva da se vratim Sadašnjem
trenutku vlastitog životnog iskustva.
Shodno tome, prihvatio sam ideju da je najveličanstvenije putovanje u koje
se mogu upustiti usmjeravanje vlastitog iskustva prema postizanju trajnog
stanja posvemašnje svjesnosti sadašnjeg trenutka.
                                                                


Verovatno ste i vi nekom prilikom, u nekom posebnom trenutku, možda sa nekom posebnom osobom  ili osobama doživeli takva osećanja. Momente u kojima ako bog postoji, pa, vi ste bog. 
Kako vam zvuči dostizanje stalnog stanja takve jednote sa životom kao primarni životni cilj i smisao? Meni zvuči sasvim u redu.:D 
Tako da ću, kad god nadjem vremena, da ovde ostavljam neka obaveštenja kako napredujem na svom putu.

"Life is the dancer and you are the dance." - Eckhart Tolle